Imovina nekadašnjeg građevinskog giganta preduzeća Hidrogradnja iz Sarajeva, koje je za vrijeme bivše Jugoslavije gradilo autoputeve, mostove, imalo stalni angažman u mnogim zemljama Afrike i Azije, oglašena je za prodaju.
Hidrogradnja je u stečaju od 2017. godine zbog enormnih dugova.
Više od 270 bivših radnika čeka da im se uplati dug za penziono osiguranje kako bi mogli da se penzionišu.
Zašto bivši radnici nisu optimisti?
Stečajni upravnik Hidrogradnje d.d. Sarajevo Zijad Fazlagić objavio je dva oglasa o prodaji imovine kompanije u stečaju, u Bosni i Hercegovini i inostranstvu, za 102 miliona maraka (51 milion eura).
Prodaja će se obavljati nadmetanjem, odnosno aukcijom, 21. oktobra i 14. novembra.
U prvom krugu biće ponuđeni Motel Čavljak sa zemljištem, zemljište Vitkovac Alfa Paromlinska na Dolac Malti u Sarajevu s poslovnim prostorima i garažama, zemljište i hale smještene u Prigrađanima u Mostaru.
Sva ostala imovina prodaje se kao cjelina, a riječ je o imovini u BiH i Libiji, te pokretnoj imovini koju ima privredno društvo Hidrogradnja u stečaju.
Hidrogradnja je 67 posto "državno preduzeće", odnosno u vlasništvu Federacije BiH.
Stečajni upravnik Fazlagić za Radio Slobodna Evropa (RSE) podsjeća da je kada je imenovan za stečajnog upravnika ušao u preduzeće sa gotovo 95 posto imovine pod hipotekom. Uspio je kaže postići dogovor sa stečajnim sudijom, da se od prodaje prvo izmire hipoteke.
"U planu reorganizacije planirano je namirenje od 100 posto hipotekarnih povjerioca i drugih u višem isplatnom redu, a tu su i penziono osiguranje i radnička potraživanja, a planiramo i 50 posto namirenje opšteg isplatnog reda, dobavljača i ostalih", kaže za RSE Fazlagić i dodaje da je animirao oko 3.000 potencijalnih kupaca u zemlji i inostranstvu.
Građevinsko industrijski kombinat Hidrogradnja prije rata zapošljavao je 5.000 radnika i godišnje zarađivao 300 miliona dolara, od čega čak blizu 200 miliona u inostranstvu.
Od 1967. godine Hidrogradnja je najviše poslovala u Libiji, a od 1975. u Iraku. Kasnije se poslovanje proširilo i u Njemačkoj, Grčkoj i Tunisu.
Kompanija je rat u BiH preživjela. Iako je izgubila domaće, nastavila je poslovati na inostranom tržištu.
Upravo je to bio argument postratnim Vladama da ne privatiziraju ovo preduzeće.
Međutim, početak ratova u Libiji i Iraku značio je i kraj poslovanja Hidrogradnje u tim zemljama u kojima su ostvarivali višemilionsku dobit. Angažmani su se smanjivali, a preduzeće upalo u finansijsku krizu.
Treba napomenuti da je Hidrogradnja još 1990. godine početkom sukoba između Iraka i Kuvajta izgubila jedan od najvećih poslova u Iraku gdje je gradila između ostalog najveću branu. Samo u Iraku izgubila je 436,5 miliona dolara ili blizu milijardu maraka.
Naplata dijela tog duga povlačila se godinama, a Uprava je 2013. godine objavila da nema više potraživanja na ime duga od Iraka.
Kako je saopšteno iz te kompanije u aprilu 2013. godine, sve navedeno potvrđuju i odluke UN-a, odnosno Pariškog kluba, povjeritelja po kojima je Hidrogradnja u razdoblju od 1999. do 2006. godine naplatila sva svoja potraživanja, a za koja postoji adekvatna dokumentacija.
Također, niti u početnom bilansu, niti u knjigovodstvenoj evidenciji, tadašnja Uprava i Nadzorni odbor nisu naslijedili niti zatekli bilo kakav trag, niti dokument u vezi sa navodnim potraživanjima više od 400 milijuna dolara, navode iz te kompanije. Saopštenje je potpisao tadašnji direktor Hidrogradnje d.d. Sarajevo, Džemaludin Peljto.
Finansijska kriza u koju je zapala ova kompanija zbog gubitka poslova u inostranstvu, ali i na domaćem terenu gdje su tendere za izgradnju cesta počele dobijati privatne kompanije, rezultirala je gomilanjem dugova prema radnicima, Penzijsko invalidskom osiguranju i Poreznoj upravi.
Hidrogradnja Poreznoj upravi Federacije BiH duguje oko 66 miliona maraka (33 miliona eura).
Nakon niza protesta radnika Hidrogradnje od 2012. do 2018. godine kojima su tražili da im se uveže staž i isplate dugovanja, Vlada Federacije BiH donijela je odluku o stečaju.
Oko 600 radnika proglašenjem stečaja ostalo je na ulici sa neuvezanim radnim stažom i neriješenim statusom. Jedan od njih je i Derviš Kubat, koji kako kaže i nije optimista da će radnici dobiti svoja potraživanja, jer su pokušaji prodaje Hidrogradnje više od 10 godina bili uzaludni.
"Moja potraživanja iznose oko 125.000 maraka (63.000 eura), a odnose se na neisplaćene plaće i doprinose. Iskreno, ne očekujem ništa pozitivno, jedino da se desi neko čudo. S obzirom da su tenzije takve i takva, politička klima u državi sumnjam da će se prodati imovina po ovoj cijeni koja je navedena u tenderu I sumnjam da ćemo ikad doći do tih para", navodi Kubat.
Prošle godine radnici Hidrogradnje protestima su tražili isplatu neisplaćenih plaća, otpremnine za radnike, kao i regulisanje statusa za 272 radnika koji su ispunili uslove za penziju, ali to pravo još nisu ostvarili.
'Domaćin ne brine o svojoj kući'
Bivša radnica Amela Karzić kaže da je Hidrogradnja tipičan primjer odnosa vlasti prema državnoj imovini.
"Hidrogradnja je bila velika firma, četvrta u Evropi, a ovo sad kakva nam je Hidrogradnja takva nam je cijela država. Ovako izgleda kad se domaćin ne brine o svojoj kući", ističe Karzić.
Dio preduzeća danas ipak posluje, sa 150 radnika koji obezbjeđuju dovoljno novca za redovna primanja i servisiranje dijela dugovanja, kaže stečajni upravnik Zijad Fazlagić.
Fazlagić je u Planu revitalizacije preduzeća predložio da dio firme nastavi raditi i suočio se sa kritikama sadašnjeg premijera Federacije BiH, Fadila Novalića.
''Prema Zakonu o stečaju stečajni upravnik je dužan da provodi stečajni postupak štiteći jednako sve povjerioce među kojima su najosjetljiviji radnici sa svojim zahtjevima za plaće, uvezivanje staža, otpremnine… Nažalost, stečajni upravnik Hidrogradnje bavi se stečajnim biznisom. Dakle, neko razvija u stečajnom biznisu tu stečajnu firmu umjesto da je stavi na prodaju kako bi je kupila neka kompanija iz građevinskog sektora, dala za nju novac, koji bi onda služio za rješavanje ostalih povjerioca", izjavio je Novalić 5. februara 2018. godine, u vrijeme kada su radnici Hidrogradnje protestvovali ispred zgrade Vlade tražeći uvezivanje staža od vlasnika kompanije (Vlade Federacije BiH).
'Najkomplikovaniji stečaj u državi'
Stečajni upravnik kaže kako nije imao vremena da se bavi ovakvim opaskama, jer je u proteklih godinu dana održavao sastanke sa svim potencijalnim kupcima Hidrogradnje ili imovine tog preduzeća.
Fazlagić za RSE kaže da još nije odustao i da tek planira odlaske u inostranstvo kako bi pokušao pronaći kupca.
"Ja sam do ovog momenta animirao negdje oko 3.000 potencijalnih kupaca kojima sam vrlo konkretno predočio šta je to stečajna masa, šta je Hidrogradnja, šta se od nje može napraviti, i još ta kampanja traje. Planiram obići nekoliko zemalja jer imam tamo nekoliko potencijalnih kupaca da im predočim podatke o stečajnoj masi i mogućnostima", kaže Fazlagić.
Fazlagić ističe da je prema mnogim procjenama stečaj Hidrogradnje najkomplikovaniji stečaj u državi.
Ipak, Hidrogradnja dijeli sudbinu mnogih nekadašnjih giganata sa ovih prostora koji su prema međunarodnim standardima bili među prvih deset u Evropi ili svijetu, a lošim odlukama menadžmenta ili vlada bile obezvrijeđene, prodane u bescjenje ili ugušene u vlastitim dugovima, a radnici dovedeni do prosjačkog štapa, bez ostvarenog prava, prava na penziju.
Prema podacima Federalnog zavoda za Penzijsko invalidsko osiguranje, za približno 50.000 radnika koji su prijavljeni nisu uplaćeni doprinosi za penziono osiguranje, odnosno firme, bilo u privatnom ili državnom vlasništvu, duguju više od milijarde konvertibilnih maraka (više od 500 miliona eura) samo u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Kada se preračunaju godine staža, to je oko 600.000 godina neuvezanog staža za radnike u ovom entitetu.
Facebook Forum