U susret presudi haškom optuženiku Radovanu Karadžiću građani, žrtve i intelektualci vjeruju da će biti osuđen po svim tačkama optužbe. Ipak, smatraju da je mnogo važnije od pukog presuđivanja to da njeni nalazi budu prihvaćeni u cijeloj Bosni i Hercegovini, te da postanu početna tačka s koje će se krenuti dalje bez negiranja i omalovažavanja.
U BiH vlada uvjerenje da će Karadžić biti osuđen po svim tačkama optužnice, a ponajviše onoj za genocid. Imajući u vidu dosadašnji stav Tribunala po pitanju genocida počinjenog 1992. godine, biće zanimljivo čuti kako će se sudije odrediti po ovom pitanju, smatra Amir Ahmić, bošnjački oficir za vezu sa Tribunalom.
"Mi očekujemo da će on, u svakom slučaju, biti presuđen za sva četiri zločinačka poduhvata, uključujući genocid u Srebrenici, i naravno, uvijek kontroverzno pitanje sedam opština za koje se utvrđuje genocid. Vi znate da kroz sve dosadašnje presude koje su bile pred Tribunalom i gdje se utvrđivala odgovornost na najnižim nivoima, da je ovaj sud zauzeo stav da genocid, osim Srebrenice, nije nigdje počinjen u Bosni i Hercegovini. Tužilaštvo, kao organ Tribunala, promijenilo je četiri tužioca, preko hiljadu raznih eksperata, tužilaca, istraživača je prošlo kroz ured tužioca, i svi ti tužioci i svi ti ljudi iz 75 država, uvijek su bili na stanovištu i na pravnoj poziciji da je u Bosni i Hercegovini počinjen genocid, ne samo u Srebrenici", kaže Ahmić za RSE, te dodaje:
"S druge strane, imate tu sudsku Komoru, gdje kod 30 - 40 sudija koji su tu, oni tvrde da osim Srebrenice, nije bio genocid. U suštini, ova presuda će biti jedan svojevrsni rasplet između dva organa Tribunala."
Karadžiću će suditi svjetski kolektivitet, a upravo u dokazivanju genocida u opštinama mimo Srebrenice, ogledaće se i moć ili nemoć Evrope da propagira demokratiju i pravdu svijetu, ocjenjuje Hasan Nuhanović, kojem su srpske snage u genocidu u Srebrenici ubile majku, oca i brata.
Ključno će biti kako će se presuda odraziti na institucije Bosne i Hercegovine, smatra Nuhanović.
"Iako je ovaj proces protiv Radovana Karadžića za njegovu individualnu odgovornost, on je predstavljao ono što se u ratu zvalo samoproglašena Republika Srpska. Zanima me kakva je veza između te tadašnje i današnje RS. Ipak, mislim da je najvažnije šta će pisati u presudi o genocidu u drugim opštinama, u smislu da ide dalje od onoga što nazivamo srebrenički genocid i to bi bilo najbitnije što možemo očekivati", ocjenjuje Nuhanović.
Treba biti oprezan, napominje Ahmić, s obzirom na to da je praksa Tribunala do sada pokazala kako postoji mogućnost i za ishode koji su uprkos očekivanjima.
"Ja presudu gledam s određenim oprezom, imajući u vidu sva dešavanja zadnjih pet-šest godina u i oko Tribunala. Vi znate da je Tribunal donio niz skandaloznih presuda i odluka, te da je unutar sudske Komore bilo određenih sukoba, pa čak, ako se sjećate sudije Harhoffa, koji je napisao da postoje uticaji određenih država na rad Tribunala. U tom svjetlu gledam i ovu presudu. Naravno, ja sam optimista. Vjerujem da sve ono što je Tužilaštvo kroz optužnicu dokazivalo, da je dokazalo. Ja vjerujem da su dokazi osuđujući", ističe Amir Ahmić.
Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode, za RSE kaže kako se nada da će, i pored toga što je Tribunal kroz druge i kontroverzne odluke poljuljao svoj kredibilitet, pokazati da će pravda biti zadovoljena.
"Očekujem da će on biti po svim tačkama optužnice osuđen. Koliko će to biti godina, sada je već irelevantno, hoće li biti 20 ili doživotno, ali je jako važno da bude osuđen za genocid na prostoru cijele Bosne i Hercegovine. Drugo, ovo što izražavam na izvjestan način neku rezignaciju i ne spadam među one koji će trijumfirati, zbog dugog čekanja, jer mi smo zemlja apsurda, pa je i Tribunal na izvjestan način upao u tu klopku, zato što smatram da je Tribunal trebao da počne sa tim 'velikim', sa inspiratorima, s arhitektima ovog zla, a on je počeo s nekim malim noćnim čuvarima kakav je bio Dule Tadić, a Tribunal završava rad upravo sa Karadžićem i Mladićem. To su ti apsurdi", riječi su Memišević.
Fadila Memišević izražava nadu kako će Karadžićeva presuda pokazati kakvo je stajalište Tribunala prema zločinima u BiH, ali i odnosu Srbije u kontekstu potpore genocidu u Srebrenici.
"Naravno, žrtve nikada neće biti zadovoljne i u konačnici cijela Bosna i Hercegovina je najveća žrtva Karadžićevih zločina, ali ne zaboravimo da Karadžić, ipak, nije bio sam. On je bio samo eksponent režima Beograda odnosno Slobodana Miloševića, koji je umro, ali mislim da je njegova politika još uvijek živa, u jednoj drugoj formi. Ustvari, ovo će biti djelimično zadovoljenje pravde, jer oni koji su izvršili agresiju na Bosnu i Hercegovinu nisu odgovarali, a to je Srbija. Hoću da vjerujem da ćemo imati sada elemente za reviziju naše tužbe protiv Srbije", navodi Memišević.
Djela Radovana Karadžića nisu u crno zavila samo Bošnjake i Hrvate nad kojima su počinjeni zločini, smatra Dragan Bursać, kolumnista i novinar portala Buka.
"Ja sam pošao od toga, da je taj čovjek počinio toliko zla srpskom narodu da je nevjerovatno kako baš srpski narod to ne vidi i baš srpski narod veliča čovjeka koji je pokušao da im uništi jezik i pismo nasilnim uvođenjem ekavice, pa do tih studentskih brigada gdje je izginulo na desetine mladih ljudi i kad to postavite u jednu ravan dobijete prrvertiju neviđenih razmjera", riječi su Bursaća.
Oni koji su bahato raspolagali tuđim životima i koji su gurnuli jedan narod u rat protiv drugih naroda, od Slovenije do Prištine, kao i svi koji su u tome učestvovali trebali bi u svojim tamnicama dobro da promisle o tome šta su učinili, smatra analitičar Esad Bajtal, autor knjige "Zločini i laži Miloševićeve kripto-politike".
"Ako bude pravde i ako snaga lobiranja ne bude ona koja će pobijediti pravdu Karadžić bi trebao da dobije zasluženu kaznu za sve ono za šta je optužen. Sama činjenica da proces koji je trajao toliko koliko je trajao, daje za pravo svakome ko razmišlja da shvati da je bilo dovoljno vremena da se svi dokazi iznesu na površinu i da se logikom pravde, prava i istine donese odluka koja spada u nešto što bi značilo poravnavanje stanja stvari. Ono što bih ja volio, kao stanovnik ove zemlje je da pravda bude zadovoljena", kaže Bajtal.
Politički analitičar Srđan Puhalo smatra da, bez obzira na sve, u BiH ostaje veliki problem suočavanja sa prošlošću i sa nečim što bi trebalo da dovede do pomirenja u Bosni i Hercegovini.
"Sasvim je sigurno da Haški tribunal nije uradio onaj posao koji je trebao, odnosno da činjenice učine da drugačije opažamo ono što se događalo u BiH. Ono što je važno je da to nije samo njegova krivica, da tu odgovornost snose domaće političke elite koje zarad nekih jeftinih političkih poena manipulišu s tim, ignorišu ono što im ne odgovara, potenciraju ono što im odgovara i na taj način stvaraju preduslove za neke buduće sukobe, a to je medvjeđa usluga ljudima na ovim prostorima", zaključuje Puhalo.
